Vjerovanja o drveću u Hrvata

Temeljni je zadatak ovog rada da uz pomoć tehnike etnološke kartografije, prema izrađenoj heurističkoj tipologiji te prostornom prezentacijom na etnološkim kartama pokuša interpretirati pojave koje do sada nisu bile na taj način prezentirane u stručnoj i znanstvenoj literaturi. Temelj rada čini gradivo prikupljeno za Etnološki atlas južnih Slavena kao i sva ostala dostupna literatura te rezultati do kojih su došle srodne znanstvene discipline, a naročito lingvistika. Građa je analizirana, klasificirana prema otvorenoj heurističkoj tipologiji te je prikazana rasprostranjenost vjerovanja vezanih uz pojedine vrste drveća. Izrađeno je šest etnoloških karata od kojih pet govori o vjerovanjima vezanim uz drveće: koje se drveće smatra sretnim, koje svetim, koje se naročito poštuje, koje raste u sredini sela ili u blizini bogomolje, koje se smatra naročito nesretnim, u koje rado udara grom, a na šestoj je predočena vjerska i nacionalna struktura nosilaca tih vjerovanja. Cilj ovog rada je da utvrdi podrijetlo vjerovanja o pojedinim vrstama drveća u kontekstu praslavenske mitologije, koja je u nekojim svojim sastavnicama zajednička i ostalim indoeuropskim mitologijama.